Pesma nedelje

 

Miloš Crnjanski

 

DEVOJKA

Rađanja su, zvezde u jezerima,
      nemoćan sjaj u životu.
A suzan pogled mlade majke,
slab, kao ruža u ćupu železnom. 

Sa žena plodnih, pijanih vinograda,
iz kojih jastrebovi izleću u jesen,
naša bi tela, golubovi beli,
u beskraj, bez žalosti, iščezla. 

Tek Ti kad ideš, pođe bol,
u hodu tvome, probuđenom kamenu,
tajanstveni šum peska što tone,
nečujan, na dno voda drhćućih. 

Tek tad sine vazduh u rasuti prah,
kroz rešetke srebrne tvojih rebara,
da nam osvetli povorku voćaka,
što idu i zru, da mogu svenuti.

***